Priča djevojke od 17 godina koja ostavlja bez daha: Nacionalizam.....?!

Evo malo ozbiljnije teme. Znam da niste navikli da pisem na svom blogu ovakve da ne kazem "politicke teme" ,ali na neki nacin to su samo problemi od kojih mi bjezimo. 
Lijepo je to na nekin nacin zaboraviti ili ignorirati ali moramo biti svjesni da mi ne zivimo u savrsenoj drzavi i okolini i bas ponekad se moramo vratiti u realnost i poduzeti nesto jer dosta je bilo sutnje i govorenja "Sta se mene tice !" 
Tice se svakog od nas. 
Ovakvi postova ce biti jos. I samo ovo nikakvo nije politicno misljenje ,ovo je samo moje do sadasnje iskustvo kao mladi stavnovnik ove zemlje. 
Zivim u Bosni i Hercegovini imam pa uskoro i 17 godina poslijeratno sam dijete.
I sa svojih nepunih 17 godina dobro poznajem sta je nacionalizam jer i dalje odrastam u mrznji i izdvajanju po vjeri. 
U mojoj porodici nitko nije nacionalista niti su me ikada ucili da nekoga mrzim ali kao dijete to me je bila naucila televizija  . Vidjela sam scene na TV iz rata ili svake godine Srebrenicu,razne politicke rasprave  i kao dijete znatizeljo upitala ko je to ucinio. I onda sam pocela da mrzim tu naciu. Roditelji su mi stalno govorili da je to proslost i da nije cijela nacia kriva za to da su samo pojedini ljudi ,ali ja sam to odbijala  uvjerena u ono sto je TV rekao. Tek poslije nekoliko godina pocela sam uvidati da smo svi mi isti i da proslost treba ostaviti gdje joj je i mjesto i da nisu svi krivi. 
Trebamo oprostiti ali ne i zaboraviti. 
I sada da mi mladi pravimo mir i da unaprijedimo ovu nasu prelijepu BiH mi je samo rusimo nekim predrasudama i mrznjom ,nekim pretnjama i pritiskom kao da je hladni rat. 
I sada smo jos vise odvojeni jedni od drugih. 
Najgore od svega je to sto maldi mrze jedni druge zbog rata kojeg se niti ne sjecaju niti su tada bili rodeni i oni su najvise okrenuti  nacionalizmu i vise nego oni sto su bili tu u ratu. I ne mozemo uvijek kriviti da su roditelji krivi za to dobro i oni imaju veliki utjecaj ali najveci imaju oni na vlati sto govore preko TV i sto od nas prave nacionaliste ,mrzitelje i nasilnike. 
Ali da vam sada ja pricam o pomirenju to je tesko i to je vrlo komplikovana  tema mnogi to pokusavaju vec godinama . 
Zelim da to prevazicemo i da kada kazem da imam prijateljicu Anu ,Sonju,Mariju .....da ne bude odmah komentar "Sta ce ti ona ,ona nije nasa!" 
Moramo shvatiti da ne postoje "nasi" postojimo "mi" jer mi smo svi isti pricamo isti jezik i vjerujemo svi u jednoga Boga bez obzira kako ga zvali .Svako ima pravo na svoj zivot svoju vjeru i suzivot medu svima nama .
Mi smo svi jednaki . 
STOP NACIONALIZMU!!!!!