Kome smeta ljubav?! Izgleda da i više od dvadeset godina poslije rata u Republici Srpskoj i BiH, Srbi, Bošnjaci i Hrvati ne mogu da žive zajedno i u miru. Većina stanovništva i dalje zazire i protivi se sklapanju nacionalno mješovitih brakova i smatra da su takvi brakovi unaprijed osuđeni na propast.
Sociolozi su mišljenja da su etničke distance tokom proteklih godina, mnogo veće i dublje, nego u ratnim godinama. Kažu da je to tragična činjenica, ali da je to naša realnost. Zaključuju da naše društvo funkcioniše isključivo na etničkoj matrici, na kojoj nije moguće graditi normalan život.
Prema podacima koje smo dobili iz Zavoda za statistiku RS, naravno bilo je i onih kojima nije smetala nacionalna pripadnost, pa je u proteklih deset godina u Srpskoj između Bošnjaka i Srba sklopljenio 668 brakova, dok je njih 786 zaključeno između Srba i Hrvata. Najviše mješovitih brakova, u posljednjih pet godina sklopljeno je u Banjaluci, Doboju i Bijeljini, dok nijedan ovakav brak nije zaključen u opštinama Šamac, Šipovo, Šekovići, Kalinovik, Krupa na Uni, Bileća.
Čak 48 odsto protiv mješovitih brakova
Kako poslije svega što se događalo u RS i BiH stoje stvari s mješovitim brakovima, sasvim normalnoj pojavi u jugoslovenska vremena, bila je tema istraživanja koje je nedavno provela jedna njemačka fondacija, na uzorku od 995 osoba iz RS i BiH. Ništa neobično za današnja vremena nepomirljivih podjela tri konstitutivna naroda - Bošnjaka, Hrvata i Srba, jer je većina protiv mješovitih brakova, tačnije njih 48,4 odsto. Za ovakve brakove bilo je 41,4 odsto ispitanih, dok 10,2 odsto njih "ne zna" ili je odbilo da odgovori.
Ispitanici koji su se protivili sklapanju mješovitih brakova, uglavnom su te brakove na startu osuđivali na propast, jer su razlike prevelike. Tu se kao važna prepreka pojavljuje rat i stradanja, koja su iz njega proizašla, navedeno je u studiji.
Te razlike nisu primjećivali Mirso i Mirela M. iz Bihaća.
Upravo njih je odnos okoline prema mješovitim brakovima udaljio od vjere. Njih dvoje su dvije godine u braku i kažu da se ne slažu s vjerskim zajednicama, jer u vjeri vide više lošeg nego dobrog.
- U suštini, treba vjerovati, ali u praksi se pokazalo da se uz pomoć vjere manipuliše narodom. Mi smo prerasli individualne religije. Smatramo da vjerske zajednice u osnovi dijele ljude - ističu njih dvoje. S roditeljima kažu nemaju problema i za vjerske praznike posjećuju jedni druge.
Slično je i u porodici Šalković. Nada i Branko Šalković živjeli su u srećnom braku 40 godina, dok ih njegova smrt nije rastavila. Ona je pravoslavka, a on je bio katolik. Živjeli su u zagrebačkom naselju Trešnjevka i kako Nada priča, nikad u životu nije se pokajala što je za životnog saputnika izabrala, čovjeka druge vjere.
- Kad smo se htjeli uzeti, njeni su to otkrili, pa joj nisu dali izlaziti, ići na posao. Branili su joj da se uda za mene, ali ja sam bio uporan - pričao je često za života Branko u društvu.
Nada se sa osmijehom na licu prisjeća da je sedam dana bila zatvorena u kući, jer joj otac nije dozvoljavao da se uda za katolika. Međutim, ljubav je pobijedila. Na kraju je iz rodnog Novog Grada, pobjegla u Zagreb.
- Kada sam došla po prvi put u Zagreb, sve mi je bilo čudno i neobično. Bio me strah upoznati njegove roditelje. Tek onda sam počela razmišljati i postavljati sebi pitanja: "Šta ako me ne oprihvate?" - priča Nada. Međutim, sve je bilo neočekivano dobro, jer Brankovi roditelji nisu ni u jednom trenutku spomenuli njenu vjeru. Svidjela im se.
- Samo su rekli, ko smo mi da branimo vašu ljubav. Od tada sve je bilo kako treba. Nakon kratkog vremena i moji roditelji su prihvatili Branka. On je bio tako dobar, kulturan i nije gledao u to ko je Srbin, Hrvat ili Musliman - priča Nada.
Kaže da je možda malo bila zategnuta situacija, tokom proteklog rata, ali ne u njihovoj porodici, već na ulicama.
- Čudno je malo to kada ratuju Hrvati protiv Srba, a i muž i žena su na različitim stranama. Ipak, mi nismo dali da na nas to utiče. Branko je i tokom rata dolazio u Novi Grad, slavio naš Božić, Pravoslavnu novu godinu. Ništa nije zamjerao - priča Nada i dodaje da je njihov brak bio savršen, bez obzira na sve.
Brankova nedavna smrt ih je razdvojila, ali ona ne planira da se vrati u rodni grad. Ostala je sa svoja dva sina da živi u Zagrebu.
Ljubav
Na ova dva para rat i vjerske razlike nisu uticale, ali profesor Filozofskog fakulteta u Banjaluci Miodrag Živanović, kaže da se danas otvaranje pitanja mješovitih brakova tumači dosta i kao političko pitanje.
- Politizacija se ogleda u različitim stavovima, počev od toga da su oni, koji su u mješovitim brakovima izdajnici svoje nacije, vjere, preko stavova da je tu riječ o komunističkom projektu, koji forsira takve brakove. Ima tu i nevjerovatno morbidnih stavova, po kojima su djeca iz ovih brakova, nešto, što ne pripada normalnom, socijalnom kontekstu - objašnjava Živanović.
Ovakvi stavovi, kaže on u cjelini pokazuju da je naše društvo duboko i neizlječivo bolesno.
- Riječ je samo o ljubavi između ljudi i ne vidim razlog zašto se i emocija politizuje. Miješanje politike u brak, pokazuje teške mentalne poremećaje u našem javnom mnjenju - navodi Živanović.
On u bližoj budućnosti ne vidi da se ovom fenomenu može pristupati na bilo kakav normalan način.
Godinu prije rata sklopljena 2.893 mješovita braka
Ni republički ni federalni zavod za statistiku u Sarajevu ne raspolažu podacima o broju sklopljenih mješovitih brakova za ratni period od 1992. do 1996. godine. Međutim, u posljednjoj predratnoj, 1991. godini u BiH sklopljena su 2.893 mješovita braka. U toku 1997. godine u FBiH sklopljeno je 713 mješovitih brakova. U 1998. i 1999. godini broj mješovitih brakova u Federaciji bio je isti - 1031. Od 2000. počinje tendencija opadanja, tada je sklopljeno 808 ovakvih brakova, 2001. godine vjenčalo se 718 parova različite nacionalnosti, a 2002. njih 745. U 2003. godini bilo je 675 mješovitih brakova, a naredne 2004. još manje - 651, da bi se 2005. broj povećao na 712. Tradicionalno, najveći broj brakova sklopljen je između Bošnjakinja i Hrvata, a za njima slijede Hrvatice i Bošnjaci. I među Srpkinjama su "najpopularniji" Bošnjaci, što ilustruju podaci za 1999. godinu, jer se po 59 djevojaka srpske nacionalnosti udalo za Srbe i Hrvate, dok je njih 89 za muža izabralo Bošnjaka.
Najviše mješovitih brakova u Banjaluci
U proteklih deset godina u RS, 306 Bošnjaka stupilo je u brak sa Srpkinjom, dok su 362 Srbina u brak ušla s Bošnjakinjom.
U istom periodu 324 Hrvata, oženilo se nevjestom srpske nacionalnosti, dok su 462 Srbina u brak stupila s Hrvaticom.
U Banjaluci je najviše sklopljeno mješovitih brakova, gdje se u posljednjih pet godina devet Srpkinja udalo za Bošnjaka, a 28 Bošnjakinja za Srbina.
U Bijeljini se 11 Bošnjakinja udalo za Srbina, dok je 15 Srpkinja otišlo za Bošnjaka.
U Doboju se takođe 11 Srpkinja udalo za Bošnjaka, dok su 24 Bošnjakinje u brak ušle sa Srbinom
(novipecat.com)
Ljubav (ne) poznaje granice?
Reviewed by Jovo
on
12:20
Rating:
Nema komentara: