Možemo li se približiti???

Posjetu mjestima sjećanja u opštini Novi Grad 17. marta/ožujka 2016. godine dogovorili smo sa članovima lokalne boračke organizacije proistekle iz Vojske RS, ali su nam se po dolasku priključili i nekadašnji pripadnici Armije RBiH iz ovog grada, tako da smo i u njima imali neformalne domaćine. Sa nama četvoricom iz CNA u posjeti su bili: petorica ratnih veterana Hrvatske vojske, po četvorica iz Armije RBiH, Vojske RS, Hrvatskog vijeća obrane i po dvojica iz JNA i Vojske Jugoslavije.

Tokom ratnih godina, nasilje u ovoj opštini  je eskaliralo u nekoliko faza. Sa početkom rata u Hrvatskoj, koju od Novog dijeli samo rijeka Una, jedinice rezervnog sastava JNA popunjavane sa ljudima sa ovog područja, uglavnom Srbima. Mnogi su stradali. Kada se rat preselio u BiH 1992. godine, otpočela je golgota nesrpskog stanovništva, većinom bošnjačkog, koje je protjerano. Dešavali su se i ratni zločini, ljudi su zatvarani, deportovani u logore i ubijani. U septembru 1995. Hrvatska vojska je izvela napad na Novi i  tada je stradalo 57 civila, vojnika i policajaca srpske nacionalnosti.

Prije obilaska memorijala organizovali smo sastanak i razgovor sa predstavnicima lokalnih vlasti Opštine, zamjenikom načelnika Zoranom Starčevićem i potpredsjednikom Skupštine opštine Selimom Ekićem, od kojih smo dobili riječi podrške, kako rekoše, „jer smo se okupili oko pozitivne ideje koja vodi ka dijalogu o teškim temama“. „Bitno je da se nakon dvadeset godina pogledamo u oči, da razgovaramo o tome šta se događalo, šta dalje da radimo, kamo da idemo u budućnosti“, rekao je Zoran dodajući da je i sam ratni veteran i da kao takav osjeća potrebu da razgovara o ratnim zbivanjima sa čestitim ljudima sa druge strane. On nam se nakon posjete  i pridružio, kako je rekao, „da razgovara iz perspektive ratnog veterana“.

„Mi političari bi trebali biti ti od kojih dolaze ovakve inicijative, ali vi ste svojim dolaskom i svojom namjerom pokazali da ste iznad politike i da bi se na vas trebali ugledati“, rekao je Selim ističući da je potreba građana ove opštine da se uvaže sve žrtve čime bi se otvorio put ka boljem suživotu i pomirenju. Napomenuo je da postoji ideja da se proglasi Dan civilnih žrtava rata, tokom kojeg bi se zajednički odala počast stradalim. Ova ideja me je podsjetila na posjetu koju smo imali u Velikoj Kladuši, gdje je takođe slična inicijativa pomenuta. Ono što me muči  je da te inicijative dolaze od predstavnika manjinskih zajednica, što je jedan od indikatora neravnopravnosti u tim sredinama. Oni koji su u većini bez problema obilježavaju svoje značajne datume, tako da i ne postoji interes sa kojim bi se iskoračilo iz standardne šeme dominantnog narativa. Zašto ne svim žrtvama, i vojnicima takođe? Radi se o ljudima, velikom većinom običnim, čestitim ljudima, otrgnutim od porodica i prijatelja i odvedenih u rat.

20160317_NNV_38190Obilazak mjesta sjećanja započeli smo posjetom spomen obilježju na centralnom gradskom trgu. Podignuto je u pomen na tristo sedamdeset i sedam poginula pripadnika VRS sa područja opštine Novi Grad. Domaćini su nam ispričali  pojedinosti o vojnim angažmanima Novljana u VRS i naveli da ih je većina stradala na ratištima izvan njihove opštine, na prostorima Bihaća, Sanskog Mosta i Bosanske Krupe. Odatle smo se uputili u spomen sobu smještenu u zgradi opštine, koja je u neposrednoj blizini. Uvijek je težak taj susret sa licima na fotografijama posloženim na zid. Godišta rođenja i pogibije govore da su to bili ljudi u punoj životnoj snazi. Milorad, jedan od naših domaćina, pokazuje nam među poginulima članove svoje porodice. Emotivnu težinu ni mišići ne mogu da nose, teško je stajati i slušati. Osjeća se ta tuđa bol i postaje tvoja.

Sljedeće odredište bili su nam mjesta Ekići i Alići. Radi se o zaseocima na brdima koja okružuju dolinu riječice Japre, nekih petnaestak kilometara udaljena od Novog. Bili su nastanjeni Bošnjacima. Sada su tu samo uništene kuće i poljane zarasle u korov. Lošim makadamskim putem popeli smo se do lokalnog mezarja na kojem se nalazi spomen obilježje. Podignuto je na mjestu gdje je pronađena masovna grobnica sa šest tijela ubijenih mještana ovih zaselaka. Ukupno ih je 1992.godine ubijeno dvadeset i sedam i njihova su imena ispisana na spomen ploči. O tadašnjem događaju govorio je imam, navodeći da se do danas još uvijek traga za osamnaest tijela. Svake godine se u junu mjesecu, na ovom mjestu održava komemoracija u znak sjećanja na ove žrtve. Do sada je za ovaj ratni zločin Tužilaštvo BiH podignulo optužnicu protiv jednog lica, bivšeg pripadnika VRS Milenka Karlice.

Uputili smo se zatim u obližnje mjesto Blagaj Japra. Tu, takođe u mezarju, izgrađeno je šehidsko turbe, kao centralno spomen obilježje za sve stradale Bošnjake opštine Bosanski Novi (od 1921.do 1992. godine grad i opština su nosili naziv Bosanski Novi, danas se legitimno koriste oba naziva Novi Grad/ Bosanski Novi). Imam je naglasio je da se pri tome odnosi i na one Novljane koji su u ratu stradali na ovim prostorima, a i na ostale stradale širom BiH, i civile i vojnike, njih više od šest stotina.
Nastavljajući svoj put došli smo do mjesta Svodna, koje se nalazi na magistralnom putu prema Prijedoru. Odmah uz cestu izgrađeno je spomen obilježje za stradale tokom napada aviona Hrvatskog ratnog zrakoplovstva na kolonu sa srpskim izbjeglicama iz tadašnje Republike Srpske Krajine, 8.avgusta 1995.godine. Na spomen ploči je napisano da je postavljena u pomen troje poginulih i osmero ranjenih toga dana, uslijed direktnog napada aviona, a i u pomen dvije osobe koje su tog i prethodnog dana stradale pod drugim okolnostima. Domaćini su nam pojasnili da je s obzirom da se radilo o krajiškim izbjeglicama, odlučeno da se i njima oda pomen, jer su stradali kao posljedica događaja koji su se tada odvijali.

Posljednje mjesto sjećanja koje smo posjetili je spomenik u Tunjicama. Na tom mjestu je 18. septembra 1995. otpočeo napad Hrvatske vojske na Novi Grad.  Na spomeniku je ispisano pedeset i sedam imena. Stradalo je trideset sedam civila, osamnaest vojnika i dva pripadnika policije. Milorad, naš domaćin, tadašnji pripadnik VRS i akter tog događaja, ispričao nam je kako se bitka odvijala, koje su jedinice učestvovale sa druge strane, a koje sa njihove. Pokazao je kuću u kojoj je sa komandom tada bio smješten, i danas stoji izrešetana mecima i gelerima granata i zlokobno svjedoči i podsjeća na silinu ratnog nasilja. Veteran HV iz naše grupe, koji je tih dana takođe bio u blizini, rekao je kako ni njima nije bilo lako i da je njegova brigada pretrpila značajne gubitke, bilo je poginulih i ranjenih. „Sad znam dio priče i odavde i odande i slika mi je kompletnija“, dodao je.

Po završenom obilasku memorijala, tokom razgovora sa učesnicima, osjetila se emotivna potrešenost, ali i zadovoljstovo zbog sprovedene akcije. Domaćini su istakli da će ova posjeta sigurno proći zapaženo u njihovom gradu i da doprinosi težnji za boljim suživotom. Kako je naveo jedan od njih, došlo je vrijeme da se promijeni odnos prema ratnoj prošlosti i da se prestanemo smatrati neprijateljima. „Mi imamo ove naše tri-četiri istine, možemo li barem pokušati da ih približimo?“, dodao je. Domaćini su takođe izrazili želju i spremnost da učestvuju u našim budućim akcijama, tako da ćemo ih nastaviti, ojačani novim članovima. Nadamo da smo dolaskom u Novi Grad „u pozitivnom smislu uznemirili ovu sredinu“, kako reče kolega Nedžad iz CNA, i da će se inicirati i druge aktivnosti koje doprinose izgradnji mira i pomirenju.

(nenasilje.org)