Naši mladi ljudi koji obilaze svijet: Da, putovanja su moguća i bez velikih para u džepu. Evo kako...
Ako već niste isplanirali odmor, Tomislav, Jelena, Nemanja, Srđan, Igor i Robert će vam otkriti kako to učiniti, a da novac uštedite i pri tom se dobro zabavite.
U zemlji sa više od 500.000 nezaposlenih, rijetko ćete upoznati nekoga kome odlazak na ljetovanje ili vikend odmor nije finansijski stresan. Zbog sedmicu–dvije odmora mnogi dižu kredit ili grabe u 'fond za crne dane', ako još ko u ovoj zemlji (od običnih smrtnika) ima dovoljno visoka primanja da može i da štedi.
Ali to ne mora da bude tako. Rješenje je vrlo jednostavno i znaju ga Tomislav, Jelena, Nemanja, Srđan, Igor i Robert.
Zove se CouchSurfing (kauč surfing, CS )i predstavlja mrežu ljudi koji organizuju putovanja na jedan sasvim drugačiji način, nudeći besplatan smještaj. Princip je vrlo jednostavan: ti si mene ugostio, sad ću ja tebe.
Mladi ljudi iz BiH i regiona u razgovoru za Buku govore o svojim iskustvima i putovanjima, a ujedno daju i savjete na šta treba obratiti pažnju prilikom ovih putešestvija.
Jedan od naših sagovornika o besplatnim putovanjima je i poznati hrvatski putoholičar Tomislav Perko, koji je obišao pet kontinenata, a svoju strast za putovanjima uspio pretvoriti i u karijeru. Naime, Tomislav je sve do 2008. godine bio broker, ali sa dolaskom finansijske krize, ostaje bez karijere, novca i lagodnog života na koji se navikao. Tada se odlučuje na nesvakidašnji potez – kreće sa putovanjima, gotovo bez prebijene pare u džepu. I počinje pisati o tome.
U svijet CouchSurfinga ušao je posve slučajno - jedan biciklist mu je pričao kako putuje i spava po silnim gradovima kroz koje prolazi, za jako male novce. Nakon toga je počeo ugošćavati ljude i do sada ih je preko stotinu prošlo kroz Tomislavov zagrebački dom.
“Ugostio sam zaista mnogo ljudi, preko stotinu, iz oko 40 zemalja svijeta. Par njih mi je ostalo u predivnom sjećanju, prvenstveno zbog priča koje su donijeli u moj dom, osmijeha, pozitivne energije. Njihove priče su me i motivisale da se i sam upustim u slične avanture”, priča nam ovaj putopisac iz Zagreba.
Ovakav način putovanja odveo ga je na pet kontinenata, od Bangladeša, Irana i Mozambika, pa sve do Australije i Perua. Rado bih se, kaže, vratio na sva ta mjesta, ali bi u isto vrijeme volio otkriti i neka potpuno nova.
“Ja sam pobornik toga da se ništa ne treba znati prije takvih putovanja, nego da se treba na njih uputiti naoružan logikom i zdravim razumom, i učiti usput - na vlastitim iskustvima i na vlastitim greškama. I treba otvoriti srce i um novim stvarima i novim iskustvima. Najveća dobit je to što vidite destinaciju iz drugačije perspektive - niste osuđeni na hotelsku sobu, štampane vodiče - već imate vlastitog vodiča koji će vas provesti gradom, upoznati sa svojim prijateljima ili roditeljima, pokazati skrivena mjesta i zabaviti svojim pričama. CS je puno puno više od besplatnog smještaja”, ističe Tomislav i otkriva nam da mane ovakvog turizma još nije otkrio, iako vjeruje da bi popularnost CS-a i povećanje broja članova definitivno moglo rezultovati snižavanjem kvalitete istih.
Jelena Vuković, autorka sajta Ginger in Montenegro, za Buku kaže da je CouchSurfing u Crnoj Gori relativno nepoznat pojam. Bila je host (nudila besplatan smještaj) na Žabljaku, u Nikšiću i u Kotoru.
“Živjela sam sama i imala prostora, a mnogo sam istraživala o putovanjima na ovaj - jeftini način i željela sam vidjeti kako to izgleda prije nego i sama postanem surfer. Trošak je u teoriji svakako niži, ali u praksi, nisam putovala na ovaj način kako ne bih platila smještaj, već da bih stekla iskustvo kao takvo. Umjesto da platim smještaj u hostelu, radije ću uzeti namirnice i neko vino za hosta i izvesti ga, pa troška nekada nema, a nekada se svede na isto. Ono što je neprocjenivo je otići u nekakvu daleku zemlju i u njoj živjeti onako kako živi lokalac, a nema boljeg načina od toga nego da živite sa lokalcem”, priča Jelena i dodaje:
“Surfovala sam na nečijem kauču čak i u Sahari, sve sa kamilom u dvorištu. U Estorilu u Portugalu sam dočekala zoru sa naučnikom koji me je satima ubjeđivao da je ljubav isključivo par hormona i izložio mi formulu na zidu svoje dnevne sobe, a onda sam se zaljubila u hosta u Lisabonu i srušila sve formule svijeta. Mogla bih nabrajati danima. U globalu, sve ono što mi je donio CS je jedno veliko iskustvo koje nikako ne bih mijenjala. Nikada nisam imala iskustvo koje bi me natjeralo da stavim tačku na onakav vid putovanja. Smatram da, ako ste dovoljno obazrivi, jedino loše što može da se desi jeste nepoklapanje energije". Otkriva nam i da su upravo putovanja sve više sastavni dio svega što napiše, bilo da je u pitanju proza ili poezija, a vrlo brzo će biti i glavni motiv, budući da je projekat koji slijedi jedan veliki, malo drugačiji putopis.
CouchSurfing je sve popularniji i u našoj zemlji, iako je to još uvijek daleko od popularnosti koju ima u razvijenim evropskim zemljama.
Nemanja Lendić je jedan od rijetkih ljudi iz Gradiške koji su se odlučili na ovaj način putovanja. Ovaj biciklista i autostoper do sada je obišao preko 100 gradova Balkana i Starog kontinenta, a u svom domu je ugostio oko 60-ak ljudi.
“Momak iz Londona, Adam Dewberry je na mene ostavio poseban utisak, jer je riječ o inžinjeru kvantne fizike, koji je putovao potpuno sam i bez novca. Postali smo dobri prijatelji, često se čujemo, a planiramo i zajedničko putovanje”, kaže Nemanja, koji narednog mjeseca kreće u nesvakidašnju biciklističku avanturu dugu blizu 20.000 kilometara.
Zajedno sa kolegom, planira preći put od Banjaluke do Tokija, a ono što daje još jednu posebnost ovom jedinstvenom poduhvatu kada je riječ o domaćem biciklizmu, jeste i humanitarna akcija koju provode za braću Kostadinović, osmogodišnjeg Stefana i šestogodišnjeg Daria, koji boluju od distorzije misića. Naravno, i ovaj put će koristiti CouchSurfing.
U Banjaluci je oko 100 prijavljenih članova ove zajednice, od kojih je aktivno njih desetak. Mi smo razgovarali sa trojicom.
Srđan Šajinović je u svijet CouchSurfinga ušao prije četiri godine, kada je putovao u Pariz.
“Pariz je skup grad. Nailazio sam isključivo na loše hostele, po cijeni noćenja od oko 30 eura, u sobama sa još 5,6 ili 8 ljudi. Odlučio sam da pokušam sa couchsurfing - om i pola godine ranije počeo da tražim ljude, s obzirom da nisam imao niti jednu referencu. Jedna djevojka me prihvatila, postali smo dobri prijatelji i nedavno sam kumovao na njenoj svadbi”, priča za Buku Srđan, koji je zahvaljujući couchsurfinu obišao 28 zemalja. Gotovo na svim tim mjestima provodio je vrijeme sa ljudima sa CS - a. U Ukrajini je, kaže, upoznao sjajne ljude, u Izraelu, Holandiji, Francuskoj i na Kosovu, takođe. Gotovo svuda. Inače nastoji što bolje upoznati zemlju i spoznati ljude, tako da izbjegne potrebu za vraćanjem nekom mjestu. Uvijek teži da ide dalje. U svom domu u Banjaluci ugostio je 20-ak ljudi.
“Bilo je tu Maležana, Jevreja iz Izraela, Amerike, Bugara, Mađara, Nijemaca, Francuza, Japanki, Kineza, pa i jedna djevojka iz Luksemburga. I svi su posebni na svoj način, zaista. Hostanjem puštate svijet u vaš dom, bez da ikuda i putujete. Počinjete posmatrati vlastiti grad i državu očima stranca. Dok hostam ljude, osjećam se kao da sam na putu. Spoznajete nevjerovatne stvari o svim tim kulturama (kao i o svojoj), otkrivate svijet i sklapate svoj lični mozaik postepeno”, priča Srđan i dodaje da ukoliko se pridržavate eventualnih pravila, imate osnovnu kulturu, čitate reference i poštujete tuđi prostor i vrijeme, ne bi trebalo biti nikakvih problema.
Slično razmišlja i njegov sugrađanin Igor Radovanac, čija je CouchSurfing avantura počela 2012. godine, kada je čitajući mnogobrojne putničke blogove stalno nailazio na riječ kauč surfing. Iako je to na početku bilo uglavnom iz finansijskih razloga, sada nije tako. Danas ovaj način koristi jer je uvidio da hotelski smještaj ne nudi jednostavnu ljepotu i uzbuđenje kao CouchSurfing. Za sve one koji se odluče putovati na ovakav način Igor ima par savjeta.
“Prije odlaska u određeno mjesto i prilikom traženja domaćina u tom mjestu potrebno je znati kakav oblik putovanja osoba želi. Da li želite naći domaćina koji će imati vremena da vam se posveti i pokaže vam grad, znamenitosti ili slično. Ili tražite nekoga ko vam se čini interesantan ili ima interese slične vašim kako bi mogli razgovarati o raznim stvarima i dijeliti iskustva. Takođe, potrebno je dobro proučiti korisnički nalog potencijalnog domaćina kako bi se mogao napisati što bolji i što "ličniji" zahtjev. Bitno je i provjeriti da li domaćin ima određene preporuke koje su pisali ostali putnici koji su ranije boravili kod tog domaćina. Time dobijate uvid da li su komentari pozitivni ili negativni”, pojašnjava naš sagovornik, čiji je pretposljednji gost momak iz Argentine koji autostopom putuje od Italije do Litvanije, preko Balkana i planira da dođe do Japana. Trenutno se nalazi u Tadžikistanu, kaže, Igor, koji redovno prati njegove pustolovine na Fejsbuku i ujedno se sprema na veliko putovanje- put oko svijeta na koji kreće ove godine. Uvjeren je da će mu dosadašnje CouchSurfing iskustvo uveliko pomoći, olakšati i uljepšati ovu veliku pustolovinu.
Razgovarali smo i sa Robertom Dacešinom, osnivačem Facebook grupe " CouchSurfing Banjaluka" i velikim zaljubljenikom u putovanja.
“Ako bi me pitali zašto toliko volim ovaj koncept, najviše bi bilo zbog činjenice da većina ljudi koja praktikuje CouchSurfing je otvorena, puna raznih priča i avantura i sam razgovor sa tom osobom je nešto neprocjenjivo. Taj osjećaj kad sjedite sa nekom osobom u njegovoj kući i slušate kako izgleda život u tom mjestu iz prve ruke je nešto najbolje što se može doživjeti. Imao sam pored sebe u svom stanu obične ljude od krvi i mesa poput mene samog. Ljude koji su prošli čitav svijet i uradili toliko toga interesantnog i drugačijeg sa vrlo malo novca. Nisu to bile priče koje bih vidio na televiziji ili pročitao u novinama. Ovi sasvim obični ljudi radili su tako sjajne stvari. Kroz njih sam vidio da je moguće putovati jeftino i da sve prepreke koje pronalazimo i koje nas onemogućavaju da putujemo, postoje jedino u našoj glavi”, naglašava Robert i dodaje da je CouchSurfing definitivno promijenio njegov pogled na život. Neke od najboljih ljudi koje je ikada upoznao pronašao je upravo na CouchSurfingu.
“Kada bi me neko pitao koje je moje najbolje CouchSurfing iskustvo, teško bih našao odgovor. Možda je to bio boravak od šest dana u Istanbulu u kući kod mog sada dobrog prijatelja Mehmeta, ugošćavanje Nathana iz Brazila, Gabriela iz Argentine, Kingu i Ewelinu iz Poljske ili sjajno vrijeme sa Manuelom u Valensiji i Laurensom na Malti. Jednostavno, previše je dobrih momenata i trenutaka u mojoj CouchSurfing karijeri da bih izdvojio jedan najbolji. Jednostavno me otvorio, oslobodio me predrasuda i dopustio mi da shvatim da svi ljudi u svijetu imaju iste probleme i potrebe kao i mi i da se u suštini i ne razlikujemo toliko”, ističe naš sagovornik.
Danas, CouchSurfing nije samo web stranica, već zajednica ljubitelja putovanja, koja broji preko 6 miliona korisnika.
(6yka.com)
U zemlji sa više od 500.000 nezaposlenih, rijetko ćete upoznati nekoga kome odlazak na ljetovanje ili vikend odmor nije finansijski stresan. Zbog sedmicu–dvije odmora mnogi dižu kredit ili grabe u 'fond za crne dane', ako još ko u ovoj zemlji (od običnih smrtnika) ima dovoljno visoka primanja da može i da štedi.
Ali to ne mora da bude tako. Rješenje je vrlo jednostavno i znaju ga Tomislav, Jelena, Nemanja, Srđan, Igor i Robert.
Zove se CouchSurfing (kauč surfing, CS )i predstavlja mrežu ljudi koji organizuju putovanja na jedan sasvim drugačiji način, nudeći besplatan smještaj. Princip je vrlo jednostavan: ti si mene ugostio, sad ću ja tebe.
Mladi ljudi iz BiH i regiona u razgovoru za Buku govore o svojim iskustvima i putovanjima, a ujedno daju i savjete na šta treba obratiti pažnju prilikom ovih putešestvija.
Jedan od naših sagovornika o besplatnim putovanjima je i poznati hrvatski putoholičar Tomislav Perko, koji je obišao pet kontinenata, a svoju strast za putovanjima uspio pretvoriti i u karijeru. Naime, Tomislav je sve do 2008. godine bio broker, ali sa dolaskom finansijske krize, ostaje bez karijere, novca i lagodnog života na koji se navikao. Tada se odlučuje na nesvakidašnji potez – kreće sa putovanjima, gotovo bez prebijene pare u džepu. I počinje pisati o tome.
U svijet CouchSurfinga ušao je posve slučajno - jedan biciklist mu je pričao kako putuje i spava po silnim gradovima kroz koje prolazi, za jako male novce. Nakon toga je počeo ugošćavati ljude i do sada ih je preko stotinu prošlo kroz Tomislavov zagrebački dom.
“Ugostio sam zaista mnogo ljudi, preko stotinu, iz oko 40 zemalja svijeta. Par njih mi je ostalo u predivnom sjećanju, prvenstveno zbog priča koje su donijeli u moj dom, osmijeha, pozitivne energije. Njihove priče su me i motivisale da se i sam upustim u slične avanture”, priča nam ovaj putopisac iz Zagreba.
Ovakav način putovanja odveo ga je na pet kontinenata, od Bangladeša, Irana i Mozambika, pa sve do Australije i Perua. Rado bih se, kaže, vratio na sva ta mjesta, ali bi u isto vrijeme volio otkriti i neka potpuno nova.
“Ja sam pobornik toga da se ništa ne treba znati prije takvih putovanja, nego da se treba na njih uputiti naoružan logikom i zdravim razumom, i učiti usput - na vlastitim iskustvima i na vlastitim greškama. I treba otvoriti srce i um novim stvarima i novim iskustvima. Najveća dobit je to što vidite destinaciju iz drugačije perspektive - niste osuđeni na hotelsku sobu, štampane vodiče - već imate vlastitog vodiča koji će vas provesti gradom, upoznati sa svojim prijateljima ili roditeljima, pokazati skrivena mjesta i zabaviti svojim pričama. CS je puno puno više od besplatnog smještaja”, ističe Tomislav i otkriva nam da mane ovakvog turizma još nije otkrio, iako vjeruje da bi popularnost CS-a i povećanje broja članova definitivno moglo rezultovati snižavanjem kvalitete istih.
Jelena Vuković, autorka sajta Ginger in Montenegro, za Buku kaže da je CouchSurfing u Crnoj Gori relativno nepoznat pojam. Bila je host (nudila besplatan smještaj) na Žabljaku, u Nikšiću i u Kotoru.
“Živjela sam sama i imala prostora, a mnogo sam istraživala o putovanjima na ovaj - jeftini način i željela sam vidjeti kako to izgleda prije nego i sama postanem surfer. Trošak je u teoriji svakako niži, ali u praksi, nisam putovala na ovaj način kako ne bih platila smještaj, već da bih stekla iskustvo kao takvo. Umjesto da platim smještaj u hostelu, radije ću uzeti namirnice i neko vino za hosta i izvesti ga, pa troška nekada nema, a nekada se svede na isto. Ono što je neprocjenivo je otići u nekakvu daleku zemlju i u njoj živjeti onako kako živi lokalac, a nema boljeg načina od toga nego da živite sa lokalcem”, priča Jelena i dodaje:
“Surfovala sam na nečijem kauču čak i u Sahari, sve sa kamilom u dvorištu. U Estorilu u Portugalu sam dočekala zoru sa naučnikom koji me je satima ubjeđivao da je ljubav isključivo par hormona i izložio mi formulu na zidu svoje dnevne sobe, a onda sam se zaljubila u hosta u Lisabonu i srušila sve formule svijeta. Mogla bih nabrajati danima. U globalu, sve ono što mi je donio CS je jedno veliko iskustvo koje nikako ne bih mijenjala. Nikada nisam imala iskustvo koje bi me natjeralo da stavim tačku na onakav vid putovanja. Smatram da, ako ste dovoljno obazrivi, jedino loše što može da se desi jeste nepoklapanje energije". Otkriva nam i da su upravo putovanja sve više sastavni dio svega što napiše, bilo da je u pitanju proza ili poezija, a vrlo brzo će biti i glavni motiv, budući da je projekat koji slijedi jedan veliki, malo drugačiji putopis.
CouchSurfing je sve popularniji i u našoj zemlji, iako je to još uvijek daleko od popularnosti koju ima u razvijenim evropskim zemljama.
Nemanja Lendić je jedan od rijetkih ljudi iz Gradiške koji su se odlučili na ovaj način putovanja. Ovaj biciklista i autostoper do sada je obišao preko 100 gradova Balkana i Starog kontinenta, a u svom domu je ugostio oko 60-ak ljudi.
“Momak iz Londona, Adam Dewberry je na mene ostavio poseban utisak, jer je riječ o inžinjeru kvantne fizike, koji je putovao potpuno sam i bez novca. Postali smo dobri prijatelji, često se čujemo, a planiramo i zajedničko putovanje”, kaže Nemanja, koji narednog mjeseca kreće u nesvakidašnju biciklističku avanturu dugu blizu 20.000 kilometara.
Zajedno sa kolegom, planira preći put od Banjaluke do Tokija, a ono što daje još jednu posebnost ovom jedinstvenom poduhvatu kada je riječ o domaćem biciklizmu, jeste i humanitarna akcija koju provode za braću Kostadinović, osmogodišnjeg Stefana i šestogodišnjeg Daria, koji boluju od distorzije misića. Naravno, i ovaj put će koristiti CouchSurfing.
U Banjaluci je oko 100 prijavljenih članova ove zajednice, od kojih je aktivno njih desetak. Mi smo razgovarali sa trojicom.
Srđan Šajinović je u svijet CouchSurfinga ušao prije četiri godine, kada je putovao u Pariz.
“Pariz je skup grad. Nailazio sam isključivo na loše hostele, po cijeni noćenja od oko 30 eura, u sobama sa još 5,6 ili 8 ljudi. Odlučio sam da pokušam sa couchsurfing - om i pola godine ranije počeo da tražim ljude, s obzirom da nisam imao niti jednu referencu. Jedna djevojka me prihvatila, postali smo dobri prijatelji i nedavno sam kumovao na njenoj svadbi”, priča za Buku Srđan, koji je zahvaljujući couchsurfinu obišao 28 zemalja. Gotovo na svim tim mjestima provodio je vrijeme sa ljudima sa CS - a. U Ukrajini je, kaže, upoznao sjajne ljude, u Izraelu, Holandiji, Francuskoj i na Kosovu, takođe. Gotovo svuda. Inače nastoji što bolje upoznati zemlju i spoznati ljude, tako da izbjegne potrebu za vraćanjem nekom mjestu. Uvijek teži da ide dalje. U svom domu u Banjaluci ugostio je 20-ak ljudi.
“Bilo je tu Maležana, Jevreja iz Izraela, Amerike, Bugara, Mađara, Nijemaca, Francuza, Japanki, Kineza, pa i jedna djevojka iz Luksemburga. I svi su posebni na svoj način, zaista. Hostanjem puštate svijet u vaš dom, bez da ikuda i putujete. Počinjete posmatrati vlastiti grad i državu očima stranca. Dok hostam ljude, osjećam se kao da sam na putu. Spoznajete nevjerovatne stvari o svim tim kulturama (kao i o svojoj), otkrivate svijet i sklapate svoj lični mozaik postepeno”, priča Srđan i dodaje da ukoliko se pridržavate eventualnih pravila, imate osnovnu kulturu, čitate reference i poštujete tuđi prostor i vrijeme, ne bi trebalo biti nikakvih problema.
Slično razmišlja i njegov sugrađanin Igor Radovanac, čija je CouchSurfing avantura počela 2012. godine, kada je čitajući mnogobrojne putničke blogove stalno nailazio na riječ kauč surfing. Iako je to na početku bilo uglavnom iz finansijskih razloga, sada nije tako. Danas ovaj način koristi jer je uvidio da hotelski smještaj ne nudi jednostavnu ljepotu i uzbuđenje kao CouchSurfing. Za sve one koji se odluče putovati na ovakav način Igor ima par savjeta.
“Prije odlaska u određeno mjesto i prilikom traženja domaćina u tom mjestu potrebno je znati kakav oblik putovanja osoba želi. Da li želite naći domaćina koji će imati vremena da vam se posveti i pokaže vam grad, znamenitosti ili slično. Ili tražite nekoga ko vam se čini interesantan ili ima interese slične vašim kako bi mogli razgovarati o raznim stvarima i dijeliti iskustva. Takođe, potrebno je dobro proučiti korisnički nalog potencijalnog domaćina kako bi se mogao napisati što bolji i što "ličniji" zahtjev. Bitno je i provjeriti da li domaćin ima određene preporuke koje su pisali ostali putnici koji su ranije boravili kod tog domaćina. Time dobijate uvid da li su komentari pozitivni ili negativni”, pojašnjava naš sagovornik, čiji je pretposljednji gost momak iz Argentine koji autostopom putuje od Italije do Litvanije, preko Balkana i planira da dođe do Japana. Trenutno se nalazi u Tadžikistanu, kaže, Igor, koji redovno prati njegove pustolovine na Fejsbuku i ujedno se sprema na veliko putovanje- put oko svijeta na koji kreće ove godine. Uvjeren je da će mu dosadašnje CouchSurfing iskustvo uveliko pomoći, olakšati i uljepšati ovu veliku pustolovinu.
Razgovarali smo i sa Robertom Dacešinom, osnivačem Facebook grupe " CouchSurfing Banjaluka" i velikim zaljubljenikom u putovanja.
“Ako bi me pitali zašto toliko volim ovaj koncept, najviše bi bilo zbog činjenice da većina ljudi koja praktikuje CouchSurfing je otvorena, puna raznih priča i avantura i sam razgovor sa tom osobom je nešto neprocjenjivo. Taj osjećaj kad sjedite sa nekom osobom u njegovoj kući i slušate kako izgleda život u tom mjestu iz prve ruke je nešto najbolje što se može doživjeti. Imao sam pored sebe u svom stanu obične ljude od krvi i mesa poput mene samog. Ljude koji su prošli čitav svijet i uradili toliko toga interesantnog i drugačijeg sa vrlo malo novca. Nisu to bile priče koje bih vidio na televiziji ili pročitao u novinama. Ovi sasvim obični ljudi radili su tako sjajne stvari. Kroz njih sam vidio da je moguće putovati jeftino i da sve prepreke koje pronalazimo i koje nas onemogućavaju da putujemo, postoje jedino u našoj glavi”, naglašava Robert i dodaje da je CouchSurfing definitivno promijenio njegov pogled na život. Neke od najboljih ljudi koje je ikada upoznao pronašao je upravo na CouchSurfingu.
“Kada bi me neko pitao koje je moje najbolje CouchSurfing iskustvo, teško bih našao odgovor. Možda je to bio boravak od šest dana u Istanbulu u kući kod mog sada dobrog prijatelja Mehmeta, ugošćavanje Nathana iz Brazila, Gabriela iz Argentine, Kingu i Ewelinu iz Poljske ili sjajno vrijeme sa Manuelom u Valensiji i Laurensom na Malti. Jednostavno, previše je dobrih momenata i trenutaka u mojoj CouchSurfing karijeri da bih izdvojio jedan najbolji. Jednostavno me otvorio, oslobodio me predrasuda i dopustio mi da shvatim da svi ljudi u svijetu imaju iste probleme i potrebe kao i mi i da se u suštini i ne razlikujemo toliko”, ističe naš sagovornik.
Danas, CouchSurfing nije samo web stranica, već zajednica ljubitelja putovanja, koja broji preko 6 miliona korisnika.
(6yka.com)
Naši mladi ljudi koji obilaze svijet: Da, putovanja su moguća i bez velikih para u džepu. Evo kako...
Reviewed by Jovo
on
01:22
Rating:
Reviewed by Jovo
on
01:22
Rating:
Nema komentara: